Hodočašće u Rim: dan 5. - petak, 9. travnja 2010.

Hodočašće u Rim - posljednji pozdrav iz malog caffeaOvo je posljednje buđenje u Rimu, a baš jutros je moralo biti najtoplije i najsunčanije jutro. Spuštamo se na svetu misu koja počinje u 7 sati, a nakon toga odlazimo na doručak gdje dobivamo upute i plan za današnji dan.

Naš prvi zadatak je do 10 sati spakirati svoje kufere i premjestiti sve stvari u sobu broj jedan jer je to ujedno i najveća soba naše ženske petorke. Prije pakiranja pale se cigare na dobro znanom balkonu i uz prvu kavu smišljaju planovi za jutro pred nama, budući da nam je ono slobodno. Proteklih dana imali smo jako nabijen raspored pa smo upravo iz tog razloga odlučili kako će današnji dan biti „slobodni program“ jer su se neki od hodočasnika željeli vratiti ponovno na neka mjesta, dok su drugi željeli i obići neka koja nismo stigli.

Oko 9 počinje pakiranje, slaganje, traženje zamentutih stvari, raskusuravanje sa suvenirima... Kako uzmemo koji suvenir tako on „priča“ svoju priču počevši od Asiza pa sve do sinoćnjih Španjolskih skala. Sve to popraćeno je anegdotama koje su nas pratile prilikom kupovine od biranja, cjenkanja pa sve do pokušaja prodavača da nam proda na hrvatskom jeziku uz famoznu rečenicu: „Tri za djeset“!

Kad smo sve spremile „bacamo“ posljednji pogled na onako tužnu, praznu sobu i nakon posljednje slike na famoznom balkonu spuštamo stvari u jedinicu. Najteže je curama iz jedinice Fili, Jopi, Kiki, Ivani i Antoniji jer one trebaju naći i spremiti sve svoje stvari u onoj ogromnoj sobi, a istovremeno napraviti mjesta i primiti sve naše kufere, kese, torbe i ostalo.

Malo iza 10 sati svi smo podjeljeni u par grupa, ovisno o željama i interesima, a najveći dio njih odlazi u Vatikanske muzeje odnosno Sikstinsku kapelu.

Hodočašće u Rim - Sikstinska kapela, stvaranje Adama

Vatikanski muzeji nalaze se u Vatikanskoj palači koje s 1400 soba tvore izvanredno važan muzejski sklop, kako zbog množine i vrijednosti remek-djela koje su razni pape skupljali stoljećima, tako i zbog raskošnih prostorija u kojima su smještena. Vatikanske palače su veličanstveni zbir zgrada s mnogobrojnim sobama, dvoranama, muzejima, galerijama, bibliotekama, kapelama, hodnicima, dvorištima i vrtovima, bogati svakojakim umjetničkim blagom.

Hodočašće u Rim - Sikstinska kapela, posljednji sudU Vatikanske muzeje ulazi se iz Vatikanske aleje. Najveća kolekcija neprocjenjivih antikviteta i umjetnina na svijetu nalazi se u muzeju Pio Clementino i muzeju Chiaramonti. No, najveća kolekcija talijanskih i europskih slika se čuva u 18 soba vatikanske pinakoteke. S Vatikanskim muzejima su povezane Rafaelove sobe i Sikstinska kapela.

Sikstinska kapela jedan je od bisera Vatikana. Najveću umjetničku vrijednost Sikstinske kapele, podignute u drugoj polovini 15 stoljeća, čine njene freske, koje su radili čuveni slikari talijanske renesanse. Zidovi i svod kapele, ukrašeni su freskama Boticellija, Rossellija, Perugina i drugih majstora.

Glavno djelo predstavljaju freske Michelangela Buonarrotija.Veliki umjetnik je oko 4 g. (1508.-1512.) sam ukrašavao svod freskama, a kasnije (1534.-1541.) na zidu u dnu kapele naslikao veličanstveno i neponovljivo djelo Posljednji sud, koja se smatra jednim od najvećih remek-djela svjetske umjetnosti.

Hodočašće u Rim - Via SpalatoI mi smo u grupi koja ide u Vatikan, ali vidjevši red u kojiem se čeka odustajemo od tog plana i okrećemo se nekim drugim stvarima koje nam ispunjavaju jutro. Posebno nam je jutro ispunila „šetnjica“ koju smo zacrtali odraditi pa taman pali s nogu. Trebalo je u sred Rima pronaći „Via Spalato“ i slikati se pokraj znaka kako bi se mogli ponosno vratiti kućama... :)

Na ručku smo trebali biti u 15 sati i svi smo na broju osim Čondića (Vice inače „nikada“ ne kasni) i našeg bračnog para Belas. Kako smo čuli od ostalih da su muzeji i kapela nešto što se može obilaziti „tri“ dana, svi mirno jedemo misleći da su kasno došli na red, tek ušli ili da su se zanijeli i zaboravili na vrijeme.

U pola ručka ulazi Lidija, vidno preplašena, i priča nam svoju priču. Dok je s mužem razgledavala kapelu, otišla je fotografirati nešto i dala torbu u kojoj su mobitel i svi novci, a kad se okrenula, više ga nije mogla pronaći. Tako ga je tražila duže vrijeme, a budući da joj je u njega i mobitel nije mogla nazvati taksi, ali i nema novaca da bi ga platila.

Što je najbolje, i posjetnica smještaja joj je u novčaniku pa ne zna ni adresu na koju bi je taksi trebao odvesti. Već kada je korak od odluke da se „preda“ karabinjerima ipak otkriva da joj je posjetnica u džepu  hlača pa sjeda u prvi taksi koji nailazi i došavši pred kuću zove časne da plate. Ušavši na ručak dolazimo na početak priče. Kako poslije saznajemo, za to vrijeme Karlo susreće Vicu i djecu pa sada oni traže Lidiju, a kako nema mobitel, cijela ta situacija stvara veliku paniku i loše misli.

Ipak, kada su im javili za njen dolazak, situacija se razješava pa sada svi zajedno na zakašnjelom ručku prepričavaju „slobodno“ jutro koje će im vjerojatno ostati u trajnom sjećanju.

Hodočašće u Rim - naš izgubljeni i sretno pronađeni parHodočašće u Rim - u autobusu

Nakon ručka još je nešto slobodnog vremena koje se iskorištava za odlazak do obližnjeg marketa kako bi kupili potrepštine za put, a časna Marija, Bruno, Igor, Ivona i ja odlazimo po autobus na parking. Jako smo se radovali ovom odlasku jer svih 5 dana samo smo vrebali trenutak kako da se ukrcamo s časnom Marijom u auto i doživimo to njeno nahvaljeno vozačko umijeće. Za vožnju po ulicama Rima u prvom redu potrebni su vam čepići za uši jer se u prosjeku trubi svaku sekundu.

U drugom redu potrebni su vam velika spretnost, okretnost i dobro poznavanje rimskih ulica. Sve te kvalitete pomnožene s 10 posjeduje naša časna koja vozi kao da ste na slalomu, prestrojavajući se iz jedne trake u drugu u zavidnoj brzini, ali opet sigurno i pouzdano. Ma već sam rekla: pravi dalmatinski duh i temperament. Putem nam prepričava o svojim prvim godinama u Rimu, a sada ih je iza nje i 40-ak.

Pred kuću stižemo oko 17 sati i tada slijedi najteži dio puta: oproštanje s našim časnima! Nije bilo toliko fotoaparata koliko smo slika htjeli slikati, ni toliko riječi kojima bi im zahvalili na svemu što su za nas učinile.

Hodočašće u Rim - opraštanje s časnim sestramaHodočašće u Rim - opraštanje s časnim sestrama

Od samog početka, kada su dolazile po naše stvari i nas na Roma Aureliu, odlaska po pokvareni autobus, njegovog popravljanja, svakog doručka, ručka i večere pri kojima su pazile da smo svi siti i da smo dobili sve što smo htjeli, pa sve do toleriranja našeg mladenačkog duha i nekada bučnih večeri u Malom cafeu...

Svatko je htio poljubiti i zagrliti časne, reći im hvala, a za njihovu dušu zapjevali smo i koju našu pjesmu jer svatko u tuđini najviše voli čuti pjesmu iz rodnog kraja.

Nakon dugog opraštanja, mašući kroz prozore autobusa, bacamo zadnji pogled na našu hodočasničku kuću čvrsto obećavajući da ćemo se još jednom u životu baš ovdje vratiti!

Hodočašće u Rim - opraštanje s časnim sestramaHodočašće u Rim - opraštanje s časnim sestrama

Sada je pred nama put do Padove „razbijen“ stajanjima na pumpama od kojih se posebno stajanje zbilo na nekoj pumpi u Italiji. Naša Lili ugledala je malu curicu, crnjkinju staru oko jedne godine u koju se zaljubila na prvi pogled. Zamolila je njenog oca da je malo pridrži, a onda nastao pravi boom. Svi smo se okupili oko curice koju jednostavno nismo ispuštali, a preplašeni otac u čudu nas je gledao kako gugućemo oko nje, ljubimo je i nosimo... Zaista jedno malo, preslatko biće s kojom se i naš don Vjence slikao.

Hodočašće u Rim - don Vjence i mala crnkinja

U Padovu stižemo oko ponoć i pol. Bogu hvala da ovdje nema nikakvih check pointova pa brzo nalazimo parking na kojem ćemo provesti noć u autobusu.

Nitko se nije ni nadao da će upravo ova noć biti jedna od najupečatljivijih. Zamislite sljedeću scenu: 27 ljudi smještenih u autobusu na polupraznom parkingu usred Padove u kojoj je već 2 sata skoro sve zatvoreno, a koji bi htjeli i otići u wc i popiti pivo, sok, kavu, žesticu. Najveći luksuz je utonuti u san...

To su bile salve smijeha... Baš kao za inat neke je uhvatio smijeh, što je nekima strašno išlo na živce, a drugi su se priključili smijanju. Onda imamo grupu koja je vesela i smije se, dok se ova druga grupa svađa da je vrijeme tišine i spavanja, a sve to povremeno prekinuto glasnim hrkanjem nekog od suputnika ili pak možda mirisom, u ponoć, tek otvorenog sendviča.

Duga je bila ova noć, ali opet posebna. Nećete često doživjeti da se u 4 sata ujutro, nakon epizode smijeha nekolicina suputnika i vi nalazite ispred busa jer vas muči nesanica i usput vadite za jelo stvari koje ste spakirali još tamo na Uskrs na dan polaska. Bezbroj puta blagoslivljate sistem konzerviranja koji eto, provjereno, spašava hranu i 5 dana.

Nakon pretresanja svih mogućih tema, na nebu lagano puca zora pa je vrijeme za nastavak puta, odlazak u Baziliku sv. Antuna na sv misu i razgledavanje.

Nama je pred očima samo šalica kave za koju vjerujemo da ima čudotvorne moći, da će nam otvoriti kapke koji su „na pola koplja“ i dati svu potrebnu snagu za nastavak puta...

Nedjelja, 20. kolovoza A.D. 2017.

Donacije za župu

Svi koji žele i imaju mogućnost donirati novčana sredstva za našu župu mogu to učiniti u župnom uredu ili uplatom na žiro račun:
HR97 2330 0031 1000 8611 2

Također pozivamo da se jave svi koji se aktivno žele uključiti u život svoje župe te pomoći na bilo koji drugi način.

Raspored službe Božje

Nedjeljni i blagdanski raspored

Nedjeljom
u 8:00, 9:30 i 19:00 sati

Radnim danom (1.7. - 15.9.)
u 7:00 sati

Blagdanom u tjednu
u 8:00 sati

Prvim petkom u mjesecu
u 7:00 i 19:00 sati

Župni ured - uredovno vrijeme

Župni ured radi sat vremena prije večernje svete mise. Za hitne slučajeve 0-24 sata!

Novosti iz Centra Otac Vjeko

Online gostiju: 36 

Web Statistika

counterDanas148
counterOvaj mjesec3807
counterSveukupno577870