Adventski i božićni simboli i običaji

Adventski vijenacU vremenu došašća običava se stavljati vijenac ili panj s četiri svijeće, a po jedna se svijeća pali svake nedjelje došašća kako slijede: prve nedjelje prva (preporuča se da to bude ona koja je postavljena najviše), druge druga i tako redom sve četiri. Paljenje svijeća nas poziva na budnost i radost u iščekivanju Kristova dolaska među nas ljude.

Božić

Slavljenje Božića

Božić se najprije slavio na Bogojavljenje, 6. siječnja, a današnji datum - 25 prosinca ne odgovara stvarnosti, odnosno datumu Isusova rođenja, nego je blagdan uveden u Rimu u 4. stoljeću s nakanom da se potisne tadašnji poganski blagdan Dan nepobjedivog boga Sunca. Tog datuma nastupa zimski solsticij, vrijeme kad sunce dostiže najveću kulminaciju, a potiskivanjem poganskog blagdana želi se naglasiti da je jedino nepobjedivo sunce Isus Krist, koje dolazi na Zemlju donijeti čovječanstvu sspasenje. Slavlje se prvi put spominje 336. godine.

Današnje uvriježeno brojanje godina od Isusova rođenja također nije povijesno točno, jer je riječ o pogrešci koju je u 6. st. unio povjesničar Dionizije. Isus se, naime, rodio prije 0. god., a povjesničari se razilaze je li riječ o 4., 6. ili 7. god. pr. Kr.

Dva datuma istoga slavlja

Rimokatolici Božić slave po Gregorijanskom kalendaru, dok se pravoslavni vjernici još uvijek pridržavaju Julijanskog kalendara, te dosljedno Božić slave 7. siječnja. Grkokatolici su po tom pitanju neujednačeni, što znači da neki Božić slave 25. prosinca, a drugi 7. siječnja.

Slavlje

Slavlje Božića je vrlo bogato i uz narodne običaje koji naglašavaju npr. donošenje božićnog svjetla, unošenje slame u kuću na Badnjak, kićenje zelenog drvca, pripremanje darova, odlaženje u čestitare i sl., naglasak se treba staviti na misu polnoćku, kao otajstvo Božjeg silaska među ljude. Na razmeđu između jučer i danas, noći i dana koji dolazi, moli se Nicejsko-carigradsko vjerovanje, gdje se ističe kako je "Sin Božji postao čovjekom nama u svemu jednak osim u grijehu."

Ciklus blagdana

Liturgijska godina je podijeljena u tri ciklusa: božićni, uskrsni i vrijeme kroz godinu, a vrijeme od početka došašća do završetka božićne osmine pripada božićnom ciklusu. Taj ciklus sadrži četiri nedjelje došašća koje prethode Božiću, Božić i božićne dane, te blagdane Bogojavljenje i Isusovo krštenje.

Došašće nas priprema na rođenje Boga, u božićnim danima slavimo otajstvo Božjeg utjelovljenja, na Bogojavljenje se prisjećamo kako su svi ljudi na svijetu pozvani biti dionici na Božjem spasenjskom djelu, a Isusovo krštenje nas poziva na razmišljanje o značenju krštenja kao kupelji kojom se preporađamo i postajemo Božja djeca.

Običaji uz Božić

Mnogi današnji narodni običaji vezani uz Božić imaju svoje korijene u poganstvu. Primjerice, kićenje borova vezano je uz nekadašnja vjerovanja po kojima su grane crnogorice simbol plodnosti, a njihovo kićenje štiti od uroka, te omogućuje plodan urod ljetine. Počeci kićenja borova vezani su u Njemačkoj, oko rijeke Rajne, i to oko 1600. god., odakle se običaj proširio i dalje.

I paljenje badnjaka je praslavenski običaj, ali koji danas izumire. Dok su nekada bila ognjišta, palile su se velike klade, koje su se nazivale badnjaci. Postojali su različiti običaji od mjesta do mjesta vezani uz drvo badnjak i uz blagdan Badnjak, a češće bi se na toj kladi urezivao križ, po njoj bi se polijevalo vinom, uljem, te bi se posipalo žitom, s ciljem da Bog blagoslovi kuću potomstvom, zdravljem, dobrom ljetinom i drugim blagodatima.

Često se na Badnjak unosila slama u kuću, te se prostirala po cijeloj prostoriji, kako bi se na njoj - poput malenog Isusa - moglo spavati. Na stol se stavljao svečani stoljnjak, a ispod stola bi se rasula zrna pšenice, zobi, ječma i kukuruza. Žito je također povezano s antičkim kultom vegetacije, a obično se sije na spomendan svete Barbare (4. prosinca) ili još češće spomendan svete Lucije (13. prosinca). Rast žita nagovještavao je dobru ili lošu ljetinu. Kod nas Hrvata uvriježeno je da se žito priveže trobojnicom. Jaslice su neizostavan simbol božićnog otajstva, a prve jaslice - i to žive - načinio je sveti Franjo Asiški u 13. stoljeću.

Značenje blagdana

Božić je blagdan u kojem slavimo otajstvo Božjeg rođenja i povijesnog utjelovlejnja, kada se očitovao malenima: Mariji, Josipu i pastirima.

Bogojavljenje ima smisao pokazati univerzalnost Božića. Tri kralja su tako predstavnici naroda i rasa: crne, žute i bijele.

Isusovo krštenje nas prisjeća početka njegova djelovanja, kada javno postaje jedan od nas. Tada se objavljuje Presveto Trojstvo, a krštenje označava uranjanje u smrt i izranjanje na novi život. Kao što je Glas tada rekao "Ovo je Sin moj ljubljeni", i mi smo po Sinu pozvani vjerovati u Božju Trojstvenost i vječni život koji nam je ostvario snagom svoje muke, smrti i uskrsnuća.

Izvor: Vjera i djela
Autor: vlč. Slavko Vranjković

Ponedjeljak, 18. prosinca A.D. 2017.

Donacije za župu

Svi koji žele i imaju mogućnost donirati novčana sredstva za našu župu mogu to učiniti u župnom uredu ili uplatom na žiro račun:
HR97 2330 0031 1000 8611 2

Također pozivamo da se jave svi koji se aktivno žele uključiti u život svoje župe te pomoći na bilo koji drugi način.

Raspored službe Božje

Nedjeljni i blagdanski raspored

Nedjeljom
u 8:00, 9:30, 11:00 i 18:00 sati

Ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom, petkom
u 18:00 sati
Poslije večernje mise krunica.

Srijedom, subotom
u 7:00 sati

Blagdanom u tjednu
u 8:00 sati

Blagdan Svih svetih
u 8:00 i 9:30 sati
Na Lovrincu u 14:30 sati.

Dušni dan
u 8:00 i 18:00 sati

Prvim petkom u mjesecu
u 7:00 i 18:00 sati

Župni ured - uredovno vrijeme

Župni ured radi sat vremena prije večernje svete mise. Za hitne slučajeve 0-24 sata!

Novosti iz Centra Otac Vjeko

Online gostiju: 80 

Web Statistika

counterDanas7
counterOvaj mjesec3749
counterSveukupno601510