Opsjednutost

OpsjednutostČesto se danas govori o opsjednutosti demonima kod određenih osoba. Dok se jedno vrijeme većina psihijatara čudila takvim 'izmišljotinama' iz glave previše fanatičnih kršćana, mnogi od njih ipak su kapitulirali tvrdeći kako ima nečega istinitoga u onome što ti isti kršćani tvrde. Pa je li opsjednutost Sotonom, odnosno demonima, samo izmišljotina Crkve ili istina? Može li čovjek stvarno biti opsjednut te kako prepoznati takvu osobu?

Opsjednuće

Sotona može djelovati na čovjeka tako da ga opsjedne. "Đavolsko opsjednuće" označava izravno cjelinu psihofizičkih pojava, neobičnih i uznemirujućih, što otkrivaju u osobi nazočnost jedne druge osobe obilježene crtama zloga. Ali treba biti veoma oprezan da se opsjednuće ne pobrka s patološkim ciljevima umišljene živčane bolesti (somatizacija). Osoba koja je opsjednuta može pokazivati određene simptome kao što je promjena ličnosti koja se očituje u stanjima krize kada se kod osoba mijenja izraz lica, zvuk i boja glasa, stanje svijesti najčešće je isključeno i osoba se nakon napada opsjednutosti ničega ne sjeća. Takva osoba pokazuje stanje agresivnosti koje je izraženo bijesnim psovkama, neobuzdanošću i napadima bjesnila koje je često popraćeno besramnim ponašanjem. Svaki spomen svetoga i sakralnoga izaziva strah, odbijanje i prezir.

Osim toga, opsjednuti posjeduju nadljudske sposobnosti, govore strane jezike, imaju znanje o budućim stvarima, mogu čitati tuđe misli, posjeduju ogromnu tjelesnu snagu, mogu lebdjeti, a iz tijela ili iz okolnih predmeta mogu izlaziti i ispadati čavli, kamenčići ili insekti. Opsjednute osobe mogu utjecati na stvari oko sebe tako da se one počnu same pokretati ili micati. Osim ovih simptoma mogu se pojaviti i druge tegobe koje se obično izražavaju neprestanom mučninom, čestim glavoboljama, malaksalošću i općom nezainteresiranošću. Opsjednuće može biti toliko da pregazi majčinski instinkt i majka može jednostavno odbaciti svoju djecu. Tako teški slučajevi sotonskog djelovanja kao što je opsjednuće mogu nastati, ako je opsjednuti kao dijete proklet, ili su njegovi preci bili u vezi s magijom, ili je sam dozvao đavla ili je s đavlom sklopio savez.

Na zidu dječje sobe jedne zagrebačke obitelji osvanula je poruka zlokobna sadržaja “Nećete me uništiti – istrunut ćete u paklu!”. Bili su tu i Sotonini simboli: četiri pentagrama, šestice i izokrenuti križevi... Istovremeno, svi vjerski simboli - slike, kasete i knjige u sobi, bili su oštećeni i razbacani po podu.

Prema pričanju majke, prizor je otkrio maksimalnu opsjednutost Sotonom njezine 13-godišnje kćerke. Želeći je osloboditi demona, zajedno sa svojom kumom i prijateljicom povela je kćerku na misu za ozdravljenje. Takve mise u novozagrebačkoj crkvi Sv. Križa jednom mjesečno organizira molitvena organizacija “Milosrdni Isus”, pod vodstvom fra Dragana Smiljana Kožula.

I dok se fra Kožul molio za progon zlih duhova, sirota djevojčica ispuštala je neartikulirane krikove, bacala se po podu, povrjeđujući sve koji su se našli u njezinoj blizini. Najgore je ipak uslijedilo poslije mise, kad su svi napustili crkvu, a fra Kožul počeo je izgovarati egzorcističke molitve za oslobađanje djevojčice od zlih duhovnih napasnika. Molitva je trajala gotovo sat i pol, dok se djevojčica bacala, otimala i urlala.

Majka se sjeća da je sve počelo poslije odluke da kćerku krsti u crkvi, nakon što je prethodnih godina obitelj zapustila vjerski život. Ona svjedoči da se njezina kći godinu prije, nakon jednomjesečnog posjeta ocu u Njemačkoj, vratila potpuno izmijenjena.

- Tek sam poslije saznala da je tamo ušla u društvo koje je takoreći 24 sata dnevno slušalo tehno glazbu i organiziralo sotonističke skupove. Sve je počelo jednog jutra, poslije njezina povratka, kad se probudila s crnim podljevima po licu, rukama i nogama i s teškim grčevima u trbuhu. Od tada osjeća slabost u nogama, nemoć, ruši se i na trenutke gubi svijest.

Zabrinuta majka, inače medicinska djelatnica, pokušala je naći razumno medicinsko objašnjenje, ali nije uspjela. Kad je na ruci djevojčice primijetila crni podljev u obliku zvijezde, kći joj je objasnila da je te noći imala noćne more i da se borila sa zlim silama.

- Priznala je da je nekoliko puta povraćala neku zelenu tekućinu te da je, s vremena na vrijeme, nepoznata sila baca po krevetu. Njezina prijateljica mi je ispričala da je ljetos na moru iz nje progovarao neki duboki glas sa zlim namjerama. Toga se moja kći ne sjeća, jer je u tim trenucima bila u transu...

Simptomi opsjednutosti

U Hrvatskoj je danas više nego ikada aktualno pitanje kako se manifestira opsjednutost, kako je prepoznati i kada zatražiti pomoć egzorcista.

Dobar egzorcist zna razlikovati napade zloduha od različitih duhovnih stanja, čaranja, prokletstva i sl. koja uzrokuju nemir u čovjeku. Potreban je oprez i zato se poziva na razboritost, čak i onda kada su prisutni “tradicionalni” znakovi koji upućuju na slučaj koji egzorcizam uzima u obzir, a to znači: da netko govori i razumije jezik s kojim ni na koji način nije bio upoznat; da posjeduje spoznaje o događajima koji se odigravaju daleko od njega i za koje nije mogao saznati svojim sposobnostima; da očituje snagu koja nadilazi njegovu dob i stanje. Ipak, ti znakovi ne trebaju odmah biti shvaćeni kao đavolski, jer mogu biti unutar koordinata paranormalnoga, te je potrebno povesti računa o drugim znakovima, osobito moralnoga reda.

Zato je nezaobilazna pomoć medicinskih i psihijatrijskih stručnjaka. Ako nema dovoljno sigurnosti da je riječ o opsjednuću, egzorcizam se ne smije provoditi. Da bi mogao sve to uvažiti, od egzorcista se zahtijeva duboka teološko-liturgijska formacija, ''kliničko oko'', kao i oči vjere te ''sensus Christi''. Kada se govori o oprezu, treba ga potkrijepiti brojkama: od tisuću onih za koje se traži egzorcizam (koji su prošli stroge znanstveno-medicinske analize), tri do pet slučajeva prepoznaje se u kontekstu opsjednuća. Dakle, Crkva je svjesna da to nije najčešći oblik djelovanja Sotone. To je možda najspektakularniji oblik, jer je riječ o vlasti nad čovjekovim tjelesnim i mentalnim funkcijama, ali duhovni napasnici nisu u stanju potpuno oduzeti slobodnu volju.

Ljudi se za pomoć obraćaju najčešće u poodmakloj fazi, odnosno kada su simptomi postali neizdrživi i kada više ne mogu obavljati svakodnevne poslove. Tegobe se obično izražavaju neprestanom mučninom, čestim glavoboljama, malaksalošću, higijenskom zapuštenošću i općom neza-interesiranošću. Ponekad opsjednuće može biti toliko jako da potpuno blokira čak i majčinski instinkt. S druge strane, egzorcisti tvrde kako postoji niz slučajeva kada ljudi i ne znaju da su pod utjecajem zloduha, pa probleme s kojima se susreću (čak i neke zdravstvene) pripisuju utjecaju vremena, lošem raspoloženju ili problemima na radnome mjestu.

Stoga hrvatski svećenici preporučuju svakome da prije nego što posjeti liječnika ode svome svećeniku kako bi se temeljito ispovjedio, okajao grijehe i primio sakrament bolesničkog pomazanja. To je, tvrdi se, dovoljno u najvećem broju slučajeva, dok se manji broj mora podvrgnuti obredu egzorcizma.

Iako je Sotona opasniji i učinkovitiji kad je u stanju uvjeriti ljude da duhovne napasti proistječu iz prirodnih sila, stalne pojave demonskih opsjednuća i egzorcizma svjedoče o moći i realnosti nadnaravnog zla. Konvencionalna (to jest, moderna naturalistička) mudrost drži da demonska opsjednuća pripadaju barbarskom praznovjerju prošlosti te da pojedinci koji su navodno opsjednuti zlodusima zapravo pate od psiholoških poremećaja koji trenutačno nisu do kraja istraženi. Iako je očigledno da je doista bilo slučajeva pogrešne dijagnoze, stajalište klerika koji nekritički pretpostavljaju, bez razumne analize ili procjene, da je svatko tko pokazuje nastrano ponašanje opsjednut, krajnje je netočno.

Prvo bi se trebalo orijentirati na činjenicu da postoje pisani izvještaji o Isusu kako istjeruje demone iz opsjednutih osoba (na primjer, “Opsjednuti Gerazenac”, u 5. poglavlju Markova evanđelja), kao i Njegovi govori o zlim duhovima i đavlu. Čak i ako netko s potpunom rezervom prima povijesnu vjerodostojnost evanđelista, još uvijek postoji rastući broj egzorcista i egzorcizama koje je Katolička crkva službeno potvrdila. Izvori svjedočanstava nisu samo svećenici i katolici, nego i liječnici, novinari, članovi obitelji i drugi svjedoci.

Prema raznim izvorima, može se zaključiti da je tijekom godina bilo nekoliko potpuno vjerodostojnih slučajeva opsjednuća.

Napadi zloduha, prema svjetskim statistikama, najčešći su tamo gdje vladaju poroci, kaos, rat i raznorazni nemoral. To su najpoželjniji ambijenti za duhovne napasnike, a njihove žrtve mogu biti osobe najrazličitije dobi (od djece do staraca) i životnih opredjeljenja. No, kako se o opsjednutosti u svijetu vrlo malo zna, a i ono što se zna opterećeno je brojnim predra-sudama i netočnostima, mnoge žrtve kojima je pomoć neophodna obraćaju se na pogrešne adrese, što im još više pogoršava psihičko stanje i nagriza opće zdravlje.

Na Zapadu se u medijima još uvijek mogu pročitati znanstvene polemike je li egzorcizam prikladna terapija, čak i u onim slučajevima kod kojih se učinci mogu objasniti emocionalnim događanjima. Za ateiste, obred istjerivanja zlih duhova (džina, šejtana, vragova, đavola...), začudo, najčešće može biti utješan i djelotvoran. S druge strane, za vjernika koji dospije u ruke nekompetentna fanatika, kakvih danas ima mnogo, posljedice mogu biti porazne, poput posljedica djelovanja samog demona. Žrtvama su prije svega potrebne ljubav, pažnja, strpljenje i spremnost da se uhvate u koštac s opsjednutošću. S druge strane, krajnje je pogrešno oklijevati, jer su opsjednute osobe na putu da polude.

Uz medicinsku kontrolu

Egzorcizam posjeduje mnogo lica. Ako egzorcist (najčešće - svećenik) uistinu namjerava odstraniti duhovnog napasnika, to se može postići svetim tekstovima, Božjom službom i blagoslovom. Za postizanje cilja ponekad je potrebno mnogo vremena, no takav postupak, pristupi li egzorcist zadatku oprezno i strpljivo, može dovesti do potpuna izliječenja.

Ipak, mnogi smatraju da se na egzorcizam ne smije pristati dok se temeljito ne istraže životne prilike u kojima žive žrtve duhovnih napasnika. Za to je općenito potrebno stručno mišljenje kućnog liječnika, procjena mjesnog župnika, a često - zašto ne?! - i mišljenje socijalnog radnika.

Neki predstavnici Crkve, svjesni odgovornosti, prema egzorcizmu se odnose više nego oprezno. Svojedobno je biskup Peter Bali Leweski objelodanio kako bi egzorcizam odobrio samo ako bi na seansama bio prisutan i liječnik ili u slučajevima da je liječnik pregledao žrtvu te donio zaključak da bi egzorcistički obred mogao biti od koristi.

Mnogim žrtvama duhovnih napasnika takvi obredi borbe sa zloduhom u njihovoj kući donose olakšanje, no nije sigurno je li ono trajno. Mnogi ljudi – kaže se u jednom službenom izvještaju – kao posljedicu egzorcizma moraju trpjeti još veće muke nego prije, jer su dospjeli u ruke neodgovornih i nekompetentnih osoba, kojima je najbitniji novac. Njihove smiješne i zastrašujuće metode obično dovede samo do povećanih patnji ljudi koje su obmanjivali, uvjeravajući ih kako im mogu pomoći.

Broj godišnje prijavljenih slučajeva opsjednutosti u zemljama Zapada stalno raste. Postoji nekoliko razloga za to. Među prvima je - stres kao posljedica modernog načina života, što vodi uzimanju sredstava za smirenje i sredstava koja se propisuju radi smanjenja simptoma stresa. Javlja se osjećaj nesigurnosti i stalne životne ugroženosti; sve rijeđe obraćanje Bogu, stalna trka za novcem i zaradama, život u porocima... naravno sve manje Boga u životu, dovodi posljedično – sve više Sotone.

Istovremeno, stopa uspješnosti egzorcizama smanjuje se unatoč godišnjem porastu slučajeva. Sotona očito sve više jača... Zašto?  Isus prilikom ozdravljenja uvijek kaže: Vjera te tvoja spasila! Dakle, odgovor je tu – sve je manje vjere.

Četvrtak, 17. kolovoza A.D. 2017.

Donacije za župu

Svi koji žele i imaju mogućnost donirati novčana sredstva za našu župu mogu to učiniti u župnom uredu ili uplatom na žiro račun:
HR97 2330 0031 1000 8611 2

Također pozivamo da se jave svi koji se aktivno žele uključiti u život svoje župe te pomoći na bilo koji drugi način.

Raspored službe Božje

Nedjeljni i blagdanski raspored

Nedjeljom
u 8:00, 9:30 i 19:00 sati

Radnim danom (1.7. - 15.9.)
u 7:00 sati

Blagdanom u tjednu
u 8:00 sati

Prvim petkom u mjesecu
u 7:00 i 19:00 sati

Župni ured - uredovno vrijeme

Župni ured radi sat vremena prije večernje svete mise. Za hitne slučajeve 0-24 sata!

Novosti iz Centra Otac Vjeko

Online gostiju: 69 

Web Statistika

counterDanas73
counterOvaj mjesec3190
counterSveukupno577253