Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.Prvi dan

Split - Vukovar, program, mimohod, sv. misa, mmuzejski prostor: Mjesto sjećanja - vukovarska bolnica 1991., Vinkovci

Već tradicionalno, naša župa na čelu s don Vjenceslavom organizira hodočašće u Vukovar 18. studenog povodom obilježavanja Dana pada grada. Budući da je ove godine 18. studenog „pao“ u petak, a ujedno je i dvadeseta obljetnica, odlučili smo umjesto dosadašnja dva, ovom hodočašću posvetiti tri dana.

Prema dogovoru, u petak točno u ponoć skupili smo se na mjestu polaska te se svjesni napornog jutra koje je pred nama udobno smjestili u autobus spremni za dug put koji nas je čekao. Autobus je bio popunjen do zadnjeg mjesta, što starijima što mladima, ali svi smo bili tu s istim ciljem!

Probijajući se kroz maglu, hladnu Liku i Slavoniju, u jutarnjim satima zahvaljujući strpljivom vozaču sretno smo stigli u Vukovar te odmah krenuli u centar kako bismo sudjelovali u svečanom programu... Grad je bio prepun ljudi koji su bili „naoružani“ hrvatskim znakovljem, zastavama, gardijskim uniformama, HOS-ovim uniformama! Svima se moglo na licima vidjeti kako su tužno svjesni obljetnice, ali istodobno i jako ponosni. U gradu je bilo hladno, jako hladno s obzirom na uvjete u Splitu. Inje je bilo svuda oko nas pa je cesta bila posuta solju.

Još prije početka programa i mi smo pohitali u neki od prepunih kafića kako bismo popili topli čaj ili kavu da nas okrijepi prije mimohoda. Srbijanski ugostiteljski objekti redom su bili zatovreni, a na vratima je pretežno stajao natpis kako su na godišnjem odmoru. Oni ne sudjeluju u ovome! Oni imaju svoja slavlja. Sve srbijanske kuće imaju svoje vijence (slavljeničke) čime obilježavaju dan pobjede! Isti ti vijenci bili su znak koji su vješali na kućama kada su JNA i Paravojne snage ulazili u grad, a koji je označavao srpsku kuću koja je bila pošteđena razaranja i zvjerstava koja su tih dana harali gradom.

Program je ispred bolnice započeo u 10.00h. Skupilo se mnoštvo ljudi koje su predvodili vojnici sa zastavama svih županija i vojnih postrojbi. Održani su vrlo kratki govori, pročitano je par najupečatljivijih misli Siniše Glavaševića, a okosinicu programa svakako je činila pjesma koja je iz svih sudionika izvukla one najiskrenije emocije. Najprije je Gabi Novak otpjevala pjesmu „Hrabri ljudi“ koja je ujedno bila i geslo 20-e obljetnice, a nakon nje Klapa „Sveti Juraj“ HRM otpjevala je još 2-3 prigodne pjesme. Mi, koji smo stajali među prvim redovima, ostali smo kao „pokošeni“ kada je klapa zapjevala stih iz pjesme „Ne dirajte mi ravnicu“: „Još u sebi čujem majku kako tužna govori, Kad se jednom vratiš sine, ja ću te čekati“. Tek tada vidjeli smo da su žene u crnini ispred nas zapravo majke iz Udruge majki poginulih i nestalih branitelja, a suze koje su se cijedile niz njihove obraze bile su iskren plač, a ne onaj politički kojeg smo više nego siti. Iskreni jecaj za sinovima, bez glasa, bez jauka, pompe i kamera. Bez publike. Samo one, sjećanje, uspomena i bol. Niezreciva bol na njihovim licima.

Pod snažnim dojomom, promrzli, baš kao da je vrijeme na ovu obljetnicu isto kao i prije 20 godina, krenuli smo u mimohod. Ni ne sluteći na veliki događaj pred nama, prolazili smo ispod pozornice i ugledali poznato lice, male, skromne žene koja je strpljivo odgovarala na pitanja brojnih novinara okupljenih oko nje. Doktorica Vesna Bosanac! Odlučni da se rukujemo s ovom heroinom, zastali smo pored nje i čekli da se raziđe gužva. Onda joj prišli, i spomenuli da smo s njom za naš župni list radili intervju prije par godina, a zapravo ne očekujući da bi nas se žena s toliko briga, informacija i posla mogla sjetiti, dobili sasvim neočekivan odogovor. „Naravno da vas se sjećam, često vas i spominjem u svojim inetrvjuima političarima!“ Ostali smo šokirani. Sjetili smo se načina na koji smo dobili intervju od nje: jednim e-mailom, jednom zamolbom, bez PR-a, managera i raznih drugih figura koje morate proći da bi dobili intervju od neke od naših glumica, pjevačica i ostalih zvjezdica. A ova zvijezda, najveća među njima, koja je zadužila hrvatski narod više nego ijedna druga, sjeća se 6-7 mladih s Mertojaka i rado nas spominje! Koja spoznaja, koja čast!

Više od 50.000 ljudi u mimohodu

Ponosni, nastavili smo koračati mimohodom koji je kao nikad prije sporo išao. Svi smo se pitali zašto, a onda na ovaj tužan dan još jedna radosna vijest - u mimohodu je preko 50.000 ljudi! Svi smo bili sretni što smo i mi dio neprekidne kolone koju, nažalost, zbog guste magle nismo mogli vidjeti, kao ni vodotoranj koji smo prošli na putu do groblja. Nakon skoro 2 sata mimohod je uspješno došao od bolnice do memorijalnog groblja. Bilo je vrlo hladno, no to nikoga nije omelo. Neponovljiv je prizor gledati sve te ljude sa zastavama, vojne invalide, branitelje sa svih strana Hrvatske. Prolazili smo kraj hrvatskih kuća okićenih hrvatskim zastavama i svijećama. Kada bi nam bilo hladno, sjetili bismo se samo naših ranjenika koji su taj put prošli bosi u pidžamama, pod vrućicom, iznemogli, gladni, žedni... Sve muke tada bi prolazile!

Na memorijanom groblju služena je misa za sve poginule. Prisustvovalo je mnoštvo ljudi, svećenika i biskupa. Nakon mise uspješno smo se skupili kraj autobusa, međusobno podjelili hranu, a pogotovo domaće proizvode, malo se ogrijali, okrijepili i već smo bili na putu za vukovarsku bonicu, odnosno muzejski prostor: Mjesto sjećanja - vukovarska bolnica 1991. Ući u ove podrume zaista je iskustvo koje svaki Hrvat mora proživjeti da bi se mogao nazivati Hrvatom. Tu ne samo da se vidi hrvatska borbenost i hrabrost, već i patnja i bol, ali i ljudska zloba i inertnost. No, krenimo redom. Bolnica je u ratu bila granatirana i uništena protivno svim međunarodnim pravilima. Sve pred očima inertne međunarodne zajednice. Ravnateljica Vesna Bosanac svaki dan je obavještavala o granatiranju bolnice, no cijeli svijet je samo okretao glavu.

Naposljetku, padom Vukovara jugoslavenske snage predvođene generalom Šljivančaninom zauzele su bolnicu te ranjenike odveli u hangar i tamo ih mučili, nakon toga pobili i bacili u masovnu grobnicu na Ovčari. Bolnički podrum gdje su u neprofesionalnim i neljduskim uvjetima radili naši liječnici, postao je bolnica za sve ranjene. I Hrvate i Srbe. Tada su uz naše liječnike radili i srbijanski liječnici. Nitko ih nije prozivao ni napadao.

Slike i snimke u bolnici potresne su. Umjesto ljudi, sada su tu lutke, ostavljeno je mjesto gdje je bomba „krmača“ bačena na bolnicu. Mučno je sada uz lutke, slike i snimke po zidovima biti dolje. Ne mogu ni sanjati u najgorim noćnim morama kako je bilo našim ranjenicima i liječnicima tada. U bolnici je bio jedan WC s jednom školjkom, jedna školjka na cijelu bolnicu... U jednom krevetiću tri bebe, u jednom inkubatoru dvije bebe, ranjenici u krevetima na četiri kata, jedva ima prostora za disanje, nema lijekova, nema potrebnih instumenata, nema krvi, jedna litra vode po osobi dnevno... I na kraju, nakon sve muke, Srbi i JNA ulaze u bolnicu i sve odvode u mučenje i smrt. Sve pred očima međunarodne zajednice. Ineresantno je da su dan prije pada svi srbijanski liječnici otišli iz bolnice. Vratili su se sa Šljivančaninom i prokazali svoje kolege da ih vode i ubiju. Vesna Bosanac nerado silazi u podrume bolnice jer kaže da ne može. Prebolno joj je i puno sjećanja.

Danas kada gledamo te snimke i vidimo njih gdje u svoj muci pjevaju hrvatske domljubne pjesme, zapitam se – gdje je hrvatsko domoljublje? Nakon ovako potresnog iskustva sada već bez ikakve snage, uputili smo se prema Vinkovcima u župu sv. Vinka Pallottija - našu župu domaćina već 5 godina. Uvijek nasmijan i gostoljubiv, pater Ilija rasporedio je sve hodočasnike po kućama radosnim domaćinima s kojima smo sada već i prijatelji i kod kojih smo, umorni od puta, uživali u bogatoj večeri koju svake godine pripreme za nas. Ubrzo smo otišli i na počinak spremni za dan pred nama.

Subota, 21. listopada A.D. 2017.

Donacije za župu

Svi koji žele i imaju mogućnost donirati novčana sredstva za našu župu mogu to učiniti u župnom uredu ili uplatom na žiro račun:
HR97 2330 0031 1000 8611 2

Također pozivamo da se jave svi koji se aktivno žele uključiti u život svoje župe te pomoći na bilo koji drugi način.

Raspored službe Božje

Nedjeljni i blagdanski raspored

Nedjeljom
u 8:00, 9:30, 11:00 i 18:00 sati

Radnim danom (listopad)
u 18:00 sati
Poslije večernje mise krunica.

Blagdanom u tjednu
u 8:00 sati

Prvim petkom u mjesecu
u 7:00 i 18:00 sati

Župni ured - uredovno vrijeme

Župni ured radi sat vremena prije večernje svete mise. Za hitne slučajeve 0-24 sata!

Novosti iz Centra Otac Vjeko

Online gostiju: 8 

Web Statistika

counterDanas87
counterOvaj mjesec4460
counterSveukupno588998