Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke

Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje BistričkeNajpoznatije hrvatsko Marijino svetište Marija Bistrica, smješteno 40 km sjeveroistočno od glavnoga hrvatskog grada Zagreba. Općina Marija Bistrica proteže se od sjeveroistočnog obronka Medvednice prema sjeveru do rijeke Krapine, s istočne strane omeđena je potokom Žitomirka, a na zapadnoj strani potokom Pinja. Mjesto Bistrica dobilo je ime po potoku koji protječe kroz mjesto. Vjekovima je središnje mjesto u vjerničkom životu hrvatskoga naroda. Ono što je Francuzima Lourdes, Portugalcima Fatima, Talijanima Loreto, Poljacima Čenstohova, Austrijancima Mariazell, Hrvatima je to životopisna Marija Bistrica.

Povijest

Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Gospin kip, zbog opasnosti od Turaka, premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića, kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Od tada počinju brojna hodočašća.

Hrvatski je sabor 1715. g. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe, a 1715. g. papa Benedikt XIV. podijelio je oproste hodočasnicima, koji se ispovijede i pričeste. Požar iz 1880. oštetio je čitavu crkvu, osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle crkvu je obnovio i proširio te izgradio cintor oko svetišta. Papa Pio XI. proglasio je crkvu Majke Božje Bistričke bazilikom minor. 1935. g. zagrebački nadbiskup Antun Bauer okrunio je čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Govornik je tada bio nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac. 1971. g. biskupska konferencija proglasila je bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda, a 1984. g. u svetištu je održan Nacionalni euharistijski kongres.

Svetište Marije Bistrice posebno je uređeno i dograđeno povodom drugog posjeta pape Ivana Pavla II., u kojem je 3.listopada 1998.g. proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca.

Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić otvorio je Karmel Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca te posvetio samostansku crkvu, 12. veljače 2000. g. U godini Velikog jubileja 2000. odlukom Josip Bozanića bazilika Majke Božje Bističke postala je jedna od četiri oprosne crkve. Podno Kalvarije, 18. svibnja 2003. g. podignut je spomenik papi Ivanu Pavlu II.

Kip

Kip Majke Božje BistričkeKip Bogorodice s malim Isusom se po predaji prvotno nalazio u Marijinoj kapeli na Vinskom Vrhu, nedaleko od Marije Bistrice. Kad su 1545. godine Turci provalili sve do Konjščine, tadašnji je bistrički župnik prenio Marijin kip iz crkvice na Vinskom Vrhu u Bistričku župnu crkvu Sv. Petra i Pavla i zakopao ga pod korom, da ga spasi od oskvrnuća. Godine 1588. župnik Luka uveče je opazio čudno svjetlo u crkvi pod korom. Kad je sutradan dao ondje kopati, pronašao je Marijin kip.

Zbog ponovne turske opasnosti, 1650. godine župnik je dao zazidati Marijin kip u udubinu crkve, tako da je iz stijene virilo samo Marijino lice. U takvim je prilikama prestajalo čašćenje Marijina kipa.

Od 1676. do 1679. godine, župnik je u Bistrici bio Petar Brezarić. U drugoj nedjelji mjeseca rujna, kod sv. mise, uspne se k njemu žena divnog obličja u modroj haljini i preda mu svoju voštanu svijeću riječima: "Molite s čitavim narodom na nakanu da zadobijem vid". Župnik se čudio kako ta žena moli vid, a dolazi sama na propovjedaonicu i zatim silazi medu ženski svijet. Istog dana poslije podne, kad je župnik išao s kapelanom iz Bistrice prema Podgrađu, feudalnom dvorcu kolatora župe Malerića, ukazala se ista ta žena. Kad su je, vozeći se na kolima, htjeli dostići, nestala je.

Za bistričkog župnika Ivana Molitorisa zagrebački biskup Martin Borković poslao je u Bistricu kanonika kustosa Matiju Stoklasa da potraži zaboravljeni Marijin kip.

15.srpnja 1684. godine pronađen je kip i postavljen na glavni oltar među kipove sv. Petra i Pavla. Sljedeći dan, u nedjelju, 16.srpnja 1684. godine, plemkinja i patron župe Magdalena Paulec, donijela je u bistričku crkvu svoju uzetu kćerku Katarinu koja je nošena oko oltara tri puta čudesno ozdravila. Istog dana u turskoj Kaniži (Ugarska) ukazala se sedmorici utamničenih kršćana Blažena Djevica Marija i rekla im: "Nemojte se dječice bojati, nego imajte pouzdanje. Ja sam 40 i više godina bila slijepa, a danas sam primila vid u Bistrici. Zagovorite se poći onamo i bit ćete oslobođeni."

Doskora su Kaniža i cijela Ugarska oslobođene od Turaka. Od toga dana traju neprekinuta hodočašća u Mariju Bistricu.

Od 1688. do 1786. godine zabilježeno je 1109 čudesnih događaja koji su priznati tek poslije pomnih istraživanja i pouzdanih svjedoka.

Mons. S. Rittig, župnik Sv. Marka u Zagrebu opisao je kip sljedećim riječima:

"Biser bistričkoga svetišta je čudnovati kip Majke Božje Bistričke. Kip nije nikakva skupocjenost ni umjetnina. Ne odlikuje se nikakvom spoljašnom ljepotom. Izdjelan je iz drva i u prvi mah svojom skromnošću i tamnim obrazom čudno se doimlje duše, ali što dulje stojiš i moliš pred neobičnim likom, sve te više osvaja i obuzimlje, navru ti suze na oči i osjetiš unutrašnju ljepotu skromne Madone i obuhvatiš smisao biblijskih riječi: Nigra sum sed formosa - Crna sam, ali divna."

Sadašnjost

Pored crkve-bazilike s čudotvornim kipom Majke Božje Bistričke, nalazi se brežuljak Kalvarija s postajama Križnog puta koja je svaka za sebe vrijedno umjetničko djelo poznatih hrvatskih kipara. Pobožnost Križnog puta sa upaljenim svijećama nezaboravan je doživljaj za svakog posjetitelja. Iza brda Kalvarije, u oazi mira, nalazi se samostan Bosonogih sestara karmelićanki. Kamen temeljac samostana blagoslovio je Sveti Otac prigodom 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije 11. rujna 1994. godine u Zagrebu, a 11. rujna 1995. godine položio ga je kardinal Franjo Kuharić u temelje budućeg Karmela u Mariji Bistrici.

Sama ideja o samostanu Sestara karmelićanki potječe od blaženoga Alojzija Stepinca iz 1941. godine. Bosonoge sestre karmelićanke nastanile su se o njegovoj beatifikaciji 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici.

Najznačajniji dan u povijesti Marije Bistrice nakon pronalaska kipa 1684. godine je 3. listopada 1998. godine kada je Papa Ivan Pavao II. posjetio Mariju Bistricu i proglasio blaženim pokojnog zagrebačkog nadbiskupa i bistričkog hodočasnika kardinala Alojzija Stepinca.

Specifičan ekonomski razvoj Marije Bistrice uvjetovan je crkvom i kipom Djevice Marije s Isusom kroz tzv. hodočasnički turizam. Razvojem hodočašća razvila se trgovina. Višestoljetna tradicija ovog kraja vezana je uz proizvode od meda, gline i drva.

Licitarsko srceLicitarsko srce je oduvijek bilo simbol ljubavi i poštovanja. I danas licitarsko srce kao poklon simbolizira nevidljivi most i ljubavnu sponu među ljudima i priznati je hrvatski suvenir.

Medovina je piće napravljeno od meda i ima 2-3% alkohola. Duljim postupkom dobije se gvirc koji ima jačinu vina 10-12% alkohola. Medovina i gvirc se poslužuju s ledom i tako rashlađeni djeluju vrlo osvježavajuće. Proizvodi od pečene gline i danas se koriste u domaćinstvima, a jela napravljena u njima imaju poseban prirodan okus..

Lazanjske drvene igračke sve više privlače dječje oči svojim šarenilom boja i raznovrsnom ponudom od minijaturnih ormara, krevetića, zipki, stolića sa stolicama do raznih fućkalica i leptira i ostalih klopotala. Pored majstora starih zanata postoje proizvođači sakralnih suvenira od drva, gipsa ili metala.

Hodočašća

U Mariju Bistricu hodočasti se već 320 godina. Organizirana hodočašća vjernika počinju svake godine na Bijelu nedjelju (prva nedjelja poslije Uskrsa) i traju do Zahvalnice (posljednja nedjelja u listopadu). Svake godine okupi se do 500.000 vjernika.

Najvažnija hodočašća imaju svoje tradicionalne nazive: Duhovsko, zavjetno grada Varaždina, zavjetno grada Zagreba, Margaretsko, Aninsko, Preobraženja Gospodinova, Velikogospojinsko, Bartolovsko, Male Gospe i Zahvalnica. U Bistricu vodi pet hodočasničkih smjerova, a gostoljubivi stanovnici Marije Bistrice brinu se o udobnosti i sigurnosti svih hodočasnika. Vjerske svetkovine – proštenja – odraz su tradicionalnih običaja Hrvatskog zagorja.

Blagdan Majke Božje Bistričke slavi se 13. srpnja.

Nedjelja, 20. kolovoza A.D. 2017.

Donacije za župu

Svi koji žele i imaju mogućnost donirati novčana sredstva za našu župu mogu to učiniti u župnom uredu ili uplatom na žiro račun:
HR97 2330 0031 1000 8611 2

Također pozivamo da se jave svi koji se aktivno žele uključiti u život svoje župe te pomoći na bilo koji drugi način.

Raspored službe Božje

Nedjeljni i blagdanski raspored

Nedjeljom
u 8:00, 9:30 i 19:00 sati

Radnim danom (1.7. - 15.9.)
u 7:00 sati

Blagdanom u tjednu
u 8:00 sati

Prvim petkom u mjesecu
u 7:00 i 19:00 sati

Župni ured - uredovno vrijeme

Župni ured radi sat vremena prije večernje svete mise. Za hitne slučajeve 0-24 sata!

Novosti iz Centra Otac Vjeko

Online gostiju: 68 

Web Statistika

counterDanas149
counterOvaj mjesec3808
counterSveukupno577871